Hrvatska nam čini 80 posto prihoda koji je godišnje između 10 i 15 milijuna kuna, a posao je profitabilan.

Kutinu u Hrvatskoj uglavnom prepoznaju po Petrokemiji, no da se upravo u tom gradu razvio jedan od vodećih proizvođača opreme za uzgoj ribe u Jadranu i rijekama, ne zna vjerojatno ni većina Kutinčana, donosi poslovni.hr.

U ovom gradu je izrađeno dosad i 50-ak nepotopivih plastičnih čamaca, za tunogojilišta i drugi kavezni uzgoj riba, kilometri pontona za kaveze i hrpa druge slične opreme…

A Montažer Smola je u posao ušao sasvim slučajno 1999. da bi do danas postao vodeći hrvatski proizvođač opreme za marikulturu, koji izvozi i u Norvešku, Škotsku, Alžir, Tunis… Gotovo sva nužna proizvodnja opreme za hrvatsku marikulturu proizvodi se u Moslavini.

‘Ne stignemo sve ni napraviti’

“Počeli smo s proizvodnjom plastičnih cijevi za kanalizaciju i vodovod, da bismo 1999. prilikom montaže na Jadranu došli u doticaj s uzgajalištima riba na otvorenom. Čovjek koji uzgaja ribe u kavezima nas je pitao možemo li to napraviti, mi smo se nećkali, bio je uporan, pokazao nam što treba i napravili smo.

Tako smo počeli, a danas radimo gotovo svu opremu za uzgoj ribe, kaveze, pontone, radne brodice, pomoćna sredstva. Radimo i sa svim hrvatskim uzgajivačima ribe. Cromaris će uskoro biti vodeći proizvođač ribe u EU, tu je i Postira Brač, Pelagos Ante Gotovine i drugi. Svi su oni krajem 90-ih bili u začetku, otada se s njima razvijamo i mi”, kazuje nam mladi 34-godišnji Josip Smola, vlasnik tvrtke.

Samozatajni poduzetnik prije tri godine se preselio u kutinsku poduzetničku zonu na oko 10.000 kvadrata površine. Kaže kako su sada mirni barem pet godina s investicijama, a posla imaju toliko da ne stignu sve napraviti.

“Hrvatska nam čini 80% prihoda koji je godišnje između 10 i 15 milijuna kuna”, dodaje Smola, koji zapošljava 15 ljudi i čiji proizvodi završavaju i u svim zemljama okruženja, Italiji, Turskoj, na Balatonu, u Africi… Iako je prije desetak godina marikultura činila manji dio proizvodnje, sad im donosi 70% prometa. Uzgoj riba u kavezima u Hrvatskoj je relativno nov, od kraja 80-ih godina s improviziranom opremom – bačve i slično. Krajem 90-ih se počinje razvijati, sva se oprema uvozila dok se u tržište nije uvukla Montažer Smola.

“Osluškivali smo proizvođače, radili da im bude što jednostavnije, a reklamirati se nikada nismo trebali. Posao je donosio posao, iskustvo kupaca je bilo najveće jamstvo kvalitete i od tada samo radimo i radimo”, dodaje mladi direktor.

Nema prepreka rastu

Iako to nije prevladavajući proizvod, zasigurno najviše pažnje privlače specijalizirani čamci, pomoćna plovila tunolovcima ili za obilazak uzgajališta. Kako Montažer Smola sve radi od plastike tako su plastični i čamci, što ima prednosti jer se ne trebaju puno održavati i ne hrđaju.

“Traju 100, 200 godina, koliko i sama plastika. A i njih smo počeli raditi slučajno. Iz Australije je sličan čamac donio uzgajivač s Ugljana i mi smo ga malo promatrali i isprojektirali svoj. Sličan je gumenjaku, ali koristimo plastične cijevi punjene stiroporom kako unutra ne bi ušla voda u slučaju havarije.

Lakši je čamac od vode pa je praktički nepotopiv, ima dobre manevarske sposobnosti, atestiran je i spreman za vanbrodske motore do 90 konjskih snaga”, pojašnjava Josip Smola. Čamci su u veličini od pet do devet metara, cijena je od 5000 eura za najmanji koji naprave za sedam dana. Takve efikasne majstore Smola stoga želi zadržati jer ih na tržištu rada, kaže, nema.

Ostatak zanimljivog članka pročitajte OVDJE.

Autor: Danijel Prerad

email iconKontaktirajte nas
Opreativni program za pomorstvo i ribarstvo