Akvaponika je termin „skovan“ u 1970.-im godinama, ali u praksi ima drevne korijene iako još postoje diskusije o njenom prvom pojavljivanju. Najraniji primjer ogranka akvaponike može se pronaći oko 1000.-te g. nove ere u nizinama Maya i Asteka koji su na površini jezera uzgajali biljke na splavima. Asteci su kultivirali sustav poljoprivrednih otoka poznat kao chinampas. Navedeni sustav se smatra prvim oblikom primjene akvaponike u službi poljoprivrednog uzgoja. Chinampas su mreže kanala i stacionarnih umjetnih otoka na kojima su uzgajani usjevi koristeći mulj i vodu iz kanala bogatim hranjivim tvarima. Sredinom 13. st. u Kini uzgajivači su instalirali plutajući akvaponski sustav na ribnjacima u polikulturi te su, uz riblje vrste poput orijentalnog vijuna, močvarnih jegulja i običnog šarana u velikoj mjeri uzgajali rižu i pšenicu te neke druge usjeve. Neke od instalacija su prelazile i površinu od 2,5 jutara (10 000 m2).
Akvaponski sustav spada u integrirani multitrofički sustav koji inkorporira recirkulirajući akvakulturni sustav i proizvodnju biljaka bez uporabe tla. Recirkulacijski sustavi su dizajnirani za uzgoj velikih količina ribe u relativno malom volumenu vode tretirajući je različitim procesima filtracije kako bi se iz vode uklonile otpadne tvari metabolizma ribe. Nastale otpadne tvari metabolizma riba ne moraju biti izbačene iz sustava ukoliko su usmjerene u sekundarnu uzgojnu kulturu koja ima ekonomsku vrijednost ili određen benefit primarnoj proizvodnji ribe. Sustav u kojem se uzgaja dodatna kultura korištenjem nusproizvoda primarne proizvodnje neke vrste smatra se integriranim sustavom. Ako su sekundarni usjevi akvatični ili ako se kopnene biljke uzgajaju u kombinaciji s ribom, integrirani sustav se naziva akvaponskim sustavom.
Kako se svjetska populacija nastavlja ubrzano povećavati, razvoj inovativnih i održivih izvora hrane je jedan od ključnih prioriteta za Europu. Prema Europskoj parlamentarnoj istraživačkoj službi, akvaponika je, uz autonomna vozila, grafen, 3D tisak, masovne otvorene internetske tečajeve, virtualne valute, dronove, tehnologije pametnih kuća i tehnologije skladištenja električne energije na popisu odabranih tehno-znanstvenih trendova koji bi mogli značajno utjecati na ljudski život u bliskoj budućnosti.
Akvaponika predstavlja održiv način poljoprivredne proizvodnje koji nudi mnogobrojne ekološke i ekonomske prednosti kao što su zajedničko postavljanje te upravljanje i troškovi infrastrukture akvakulturnog i hidroponskog podsustava, izbjegavanje problema zbrinjavanja nusprodukata uzgoja riba tj. pripreme hranjive otopine za uzgoj biljaka (hidroponija), smanjenje potrošnje vode, minimalan utjecaj na okoliš te povećanje profita kroz istovremenu proizvodnju dviju kultura.
Autor: Daniel Matulić, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet
