Znate li da je krv jegulje otrovna, mlade jegulje su prozirne, ugor je najveća jeguljolika riba na svijetu, murina je u stanju napasti podvodnog ribolovca, a riba pojas ili kaiš je najduža koštunjača s 11 m? Jadran krije brojne tajne, a morski.hr u suradnji sa stručnjacima portala Podvodni.hr otkriva jednu po jednu. Ovaj put su se suočili s nelagodnim svijetom zmijolikih jadranskih vrsta.
Ugor
Najveća jeguljolika riba na svijetu. Na stranici IGFE piše da je najveći ulovljeni ugor 60,44 kg, enciklopedija govori o težini 110 kg a neki strani novinari pretjeruju i sa većim kilažama. Skloniji smo vjerovati da je ovaj prvi iznos otprilike najbliži istini, naravno nemoguće je znati maksimalnu težinu, pa i starost. Jedan veliki ugor, nešto manji od 60 kg, ulovljen je prije samog mrijesta. Procjenjena starost tog ugora koji je bio pri kraju svog života bila je 23 godine, a od ukupne težine čak 3 kg išlo je na jajašca.
Jegulja
Narodni nazivi za jegulju su i angula, bižot, uklica, pujoglavica; lat. Anguilla anguilla) riba je iz porodice riječnih jegulja (lat. Anguillidae). Ova vrsta je jedina vrsta iz svoje porodice koja nastanjuje našu obalu. Može živjeti jako dugo, do 88 godina, a naraste do 133 cm duljine i više od 6,5 kg težine. Jegulje koje žive u Europi nisu spolno zrele, a spolno sazrijevanje se dešava u dobi 6-30 godina, ovisno o spolu i području. Boja im se tada mijenja u srebrenkastu s tamnijim bokovima, povećavaju im se nosnice i oči, produljuje im se čeljust, te odlaze u more. Prestaju se hraniti, te im se crijeva skraćuju i ostavljaju više mjesta u utrobi za spolno zrele gonade. Počinju putovanje prema Sargaškom moru, a putem se skupljaju u jata. Putovanje traje i po godinu dana, a po dolasku u Sargaško more, jegulje se mrijeste i ugibaju. Mriještenje se odvija krajem zime i početkom proljeća, na većim dubinama, od 400 – 2500 m. Larve putuju natrag prema Europi koristeći Golfsku struju, a put traje 7-11 mjeseci, ponekad i do 3 godine. Putem se razvijaju u male bočno spljoštene i posve prozirne zmijice. Dolaskom na odredište, mijenjaju izgled u male jegulje i ulaze u slatku vodu, tj, na ušća i u rijeke.
U knjigama o ribama i ribolovu možete pročitati upozorenja kako je krv jeguljolikih vrsta otrovna. To se najviše odnosi upravo na samu jegulju, a u manjoj mjeri i na ostale ribe kao što su ugori i murine. Radi se o ihtiotoksinu, bjelančevini zvanoj albumin koja u određenoj količini može uzrokovati efekte slične zmijskom otrovu. Da bi došlo do trovanja moramo nekako popiti svježu krv jegulje. Nakon što su sva svojstva otrova ispitana na zečevima i psima jedan je Nijemac početkom 20. stoljeća testirao otrov na sebi i pomiješao vino i krv jegulje. Ubrzo je došlo do grčeva, povraćanja, vrtoglavice, nepravilnog rada srca, osjećaja gušenja. Smrtonosno bi bilo samo kada bi gram ove bjelančevine uštrcali direktno u žilu. Postoji opasnosti upala i snažne boli u očnoj sluznici ukoliko trljamo oči rukama natopljenima krvlju jegulje. Otrov se razgrađuje temperaturom od 60 °C.
Murina
Murine (lat. Muraena) su ribe, iako izgledom podsjećaju na zmiju. Rod obuhvaća 10 vrsta. Nema ljusaka kao ni njezin rođak ugor, a leđna, analna i repna peraja srasle su u jedan nabor koji ide duž tijela. Prsnih i trubšnih peraja uopće nema. Koža murine ima lijepe boje i prekrivena je sitnim pjegama. Murina je danju skrivena u pukotinama podvodnih stijena odakle joj viri samo glava. Nećemo često danju vidjeti murinu kako pliva, više vremena provode u rupama nego na otvorenom.
Neprestano otvorene ralje pune oštrih zuba djeluju stravično. Murine mogu biti duže od 1 metar, zmijolike su, imaju oštre zube, a ponekad, iako vrlo rijetko, napadnu i podvodnog ribolovca. Zbog toga nije svakome ugodno vidjeti je van rupe.
Crna murina (Gymnothorax unicolor) jedna je od tri vrste murina koje možemo pronaći u Jadranu. Primijetite da murinu nije briga što je naslonjena na ježa. Koža joj je čvrsta i debela a stanice kože proizvode veliku količinu zaštitne sluzi. Murine teško mogu izderati kožu na nešto oštro jer su prilagođene životu u uskim procjepima.
Pojas
Ako vas netko pita koja je najduža riba koštunjača na svijetu odgovor je riba koju se u hrvatskoj literaturi naziva “pojas” (Regalecus glesne), koja naraste do 11 metara dužine. Ova riba pliva tako što joj je rep okrenut prema dnu a glava prema sunčevom svjetlu, odnosno površini mora. Gledajući prema površini promatra obrise meduza i račića kojima se hrani. Živi u većim dubinama oceana ali i Mediterana.
Iako se još davno jedan mrtvi pojas pronašao na plaži talijanske strane Jadrana, 2009. godine po prvi put je potvrđena prisutnost ove ribe kod nas. To se zbilo u Stobreču kada se jedan manji primjerak pred kupačima nasukao na plažu. Nakon ovog događaja pronađene su i larve pojasa na otvorenom moru Jadrana.
Nasukavanje ribe na obalu, kao na ovoj slici sa Pacifika, je daleko najčešći način promatranja ribe pojas. U Japanskoj mitologiji vjerovalo se da su one glasnice morskih zmajeva a nasukani pojas predznak snažnog potresa. Pravi razlog zašto se ponekad ove ribe nasukaju ne možemo znati s obzirom da se ne love ribe koje se nisu nasukale pa nemamo dovoljno primjeraka s kojima bi nasukane usporedili.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
