Godišnja izvješća o broju oboljenja te zdravstveno neispravnoj hrani na tržištu dostupna su globalno, regionalno (poput izvješća za zemlje EU) te za pojedine države. Najopsežnija godišnja izvješća o oboljenjima povezanima s konzumacijom hrane za EU donosi EFSA (European Food Safety Authority), a ono najnovije, za 2019. godinu, objavljeno je u veljači ove godine. S obzirom na vrstu opasnosti u Europi i našoj zemlji, najveći izazov već niz godina predstavlja kontrola sojeva vrste Salmonella te Campylobacter. Ove dvije vrste nisu prirodno prisutne u vodenom okruženju, te će trovanja povezana s njima vrlo rijetko biti povezana s konzumacijom ribe. Najznačajnije grupe namirnica koje se povezuju s trovanjima hranom su jaja i proizvodi, te meso peradi i proizvodi.
Iako se države i regije međusobno razlikuju po učestalosti i tipu oboljenja, određene opasnosti zajedničke su u mnogim državama. Pretraživanjem svjetskih izvješća o trovanjima hranom u 2019. godini, može se zaključiti da su najčešća oboljenja koja se povezuju s konzumacijom proizvoda ribarstva u svijetu skombroidno trovanje (ili trovanje histaminom), infekcije norovirusima, trovanje biotoksinima (ciguatera) te vibrioze. Na stranicama ovog projekta već se pisalo o histaminu i norovirusima, no šira javnost manje je upoznata s toksinom ciguatera te bakterijama vrsta Vibrio spp.
Trovanje ribom uzrokovano ciguatera toksinom oboljenje je koje nastaje nakon konzumacije ribe kontaminirane ciugatera toksinima (ili cigua-toksinima). To su spojevi topljivi u mastima čija je sinteza povezana s raznim vrstama dinoflagelata (bičaša). Ovi bičaši široko su rasprostranjeni na koraljnim grebenima, a riba postaje nosiocem toksina kroz prehrambeni lanac. U ribi se mogu nalaziti i drugi toksini, ali trovanje ciguaterom najčešće je nebakterijsko trovanje ribom u svijetu i stoljećima predstavlja značajnu opasnost u tropskim područjima. Rastom međunarodne trgovine povećava se rizik od pojave ciguatera u netropskim područjima svijeta. Uz to, čini se da klimatske promjene doprinose širenju organizama koji proizvode ovaj toksin na umjerena područja, uključujući obale Europe. Iako su karnivorne ribe najčešće povezane s trovanjima, mnoge morske vrste moguće je da sadrže ove toksine. Toksini su termički stabilni i kontaminirana riba može nositi toksine godinama. Najčešća kontrolna mjera koja se primjenjuje za prevenciju ciguatere i drugih toksina, zabrana je prodaje vrsta riba za koje se zna da su potencijalno otrovne ili za koje su zabilježene epidemije. Tako je i u našim zakonskim propisima navedeno da se proizvodi ribarstva koji sadrže biotoksine kao što su ciguatera toksini ne smiju se stavljati u promet. Riba iz Jadrana nije rizična kao nosioc ciguatera toksina.
Vibrio vulnificus i Vibrio parahaemolyticus patogene su bakterije koji se prirodno nalaze u morskom okolišu. Na incidente i razinu ovih bakterija prisutnih u morskim organizmima uvelike utječe temperatura mora, jer se brzo množe između 20 ⁰C i 40 ⁰C. Hrana iz mora koja se konzumira bez termičke obrade najčešće je povezana s infekcijama u svijetu, poput školjkaša. Iako su i ove opasnosti prvenstveno povezane sa školjkašima iz tropskih područja, pojave oboljenja postoje i u Europi, čemu vjerojatno doprinosi povećanje temparature mora uslijed klimatskih promjena. U usporedbi s drugim glavnim bolestima koje se prenose hranom, infekcije povezane s Vibrio parahaemolyticus neprestano se povećavaju na globalnoj razini, stoga se intenzivno ispuituju mjere za monitoring i uništavanje ovog patogena. Iako je oboljenje koje uzrokuje ova vrsta uglavnom blago, u svjetskoj literaturi su zabilježeni i teški slučajevi trovanja. Prema izvješću EFSE za 2019. godinu, u našoj zemlji očekivano nisu zabilježena trovanja hranom čiji je uzročnik Vibrio spp.
Izvješće ESFE o oboljenjima uslijed konzumacije hrane za države Europske Uniju u 2019. godini, uključujući našu zemlju, dostupno je na poveznici https://efsa.onlinelibrary.wiley.com/doi/epdf/10.2903/j.efsa.2021.6406
Autor: Sanja Vidaček Filipec
