Morski ekosustavi diljem svijeta danas se nalaze pod intenzivnim pritiskom različitih ljudskih aktivnosti. Među najvažnijim i najčešće isticanim problemima je ulazak invazivnih vrsta. Posebno ranjivo područje je Mediteransko more, koje već duže vrijeme predstavlja jedno od najosjetljivijih mora svijeta kada je riječ o širenju stranih, invazivnih organizama. Istočni dio Jadranskog mora, kao sastavni dio Mediterana, nije iznimka, a dodatnu opasnost ovome području donose upravo klimatske promjene.
Istraživači iz Hrvatske, Slovenije i Crne Gore nedavno su proveli opsežno znanstveno istraživanje s ciljem procjene rizika širenja invazivnih vrsta u uvjetima globalnog zatopljenja. Analizirajući čak 84 različite strane vrste (37 vrsta riba, 38 beskralježnjaka i 9 biljaka), znanstvenici su utvrdili zabrinjavajuće trendove. U današnjim klimatskim uvjetima, 33 analizirane vrste (39,3%) imaju visok invazivni potencijal, ali se u budućnosti, prema klimatskim scenarijima zatopljenja, očekuje značajan porast na čak 47 vrsta (56,0%). Posebno zabrinjavajući je rast broja vrsta s vrlo visokim invazivnim potencijalom, s trenutačnih 6 vrsta (7,1%) na čak 21 vrstu (25,0%).
Među već prisutnim vrstama posebno se ističu pacifička kamenica (Magallana gigas) i plavi rak (Callinectes sapidus). Obje vrste pokazuju visoki invazivni potencijal te već sada predstavljaju ozbiljnu prijetnju lokalnim ekosustavima i gospodarstvu Jadrana. Pacifička kamenica se iznimno brzo širi sjevernim dijelovima Jadrana, ugrožavajući tradicionalni uzgoj europske kamenice (Ostrea edulis). Plavi rak, pak, izaziva velike poremećaje u Neretvanskom zaljevu, gdje drastično smanjuje populacije autohtonih vrsta rakova i riba, otežavajući tradicionalno ribarstvo i negativno utječući na lokalnu ekonomiju.
Zašto je Jadransko more posebno osjetljivo?
Mediteran i njegov dio Jadransko more predstavljaju područja koja izuzetno brzo reagiraju na globalne klimatske promjene zbog svojih specifičnih geografskih i ekoloških obilježja. Znanstvene prognoze ukazuju kako će površinska temperatura Jadranskog mora do kraja ovog stoljeća porasti i do 5°C u odnosu na sadašnje stanje. Ovakvo zagrijavanje mora stvara pogodne uvjete za dolazak i širenje termofilnih vrsta – onih koje vole toplije uvjete. Pored toga, promjene u salinitetu mora, kao i sve izraženije varijacije u oborinama tijekom ljeta i zime, mogu dodatno pogodovati stranim vrstama, dok će domaćim, autohtonim vrstama biti sve teže prilagoditi se takvim drastičnim promjenama.
U takvim uvjetima posebno je izražena tzv. „lesepsijanska migracija“ vrsta koje u Jadran dolaze iz Crvenog mora kroz Sueski kanal ili putem balastnih voda iz drugih svjetskih mora. Primjer ovakve migracije je riba Siganus rivulatus, koja konkurira autohtonim vrstama poput salpe (Sarpa salpa) te uzrokuje promjene u lokalnim zajednicama organizama. Druge vrste poput srebrnopruge napuhače (Lagocephalus sceleratus) ili invazivne ribe lava (Pterois miles) predstavljaju ozbiljne prijetnje za ribarstvo, zdravlje ljudi te ekološku ravnotežu u moru.
Posljedice za ekosustav i gospodarstvo
Posljedice ulaska invazivnih stranih vrsta su višestruke. Iz ekološke perspektive, invazivne vrste mogu potisnuti domaće organizme, poremetiti hranidbene mreže i dovesti do trajnih promjena u sastavu morskih zajednica. Ekonomske posljedice često su jednako dramatične, pogotovo za ribolov i marikulturu. Primjerice, invazija pacifičke kamenice direktno ugrožava uzgoj autohtonih vrsta školjkaša, a invazija plavog raka umanjuje mogućnost komercijalnog iskorištavanja tradicionalnih ribljih resursa u Neretvanskom zaljevu. Troškovi suzbijanja već etabliranih invazivnih vrsta često nadilaze ekonomske koristi od njihovog iskorištavanja, što stvara dodatni pritisak na lokalno stanovništvo i gospodarstvo.
Kako zaštiti Jadranskom more?
Za učinkovito upravljanje invazivnim vrstama u Jadranu ključna je prevencija kroz sustavni monitoring, marina, uzgajališta i luka te koordiniranu suradnju svih jadranskih država u razmjeni informacija i zajedničkom planiranju akcija. Zemlje Jadrana trebale bi uskladiti zakonodavne okvire s europskim propisima, posebno EU Uredbom 1143/2014, te kontinuirano educirati ribare, turističke djelatnike i lokalno stanovništvo o prepoznavanju i prijavljivanju stranih vrsta. Potrebno je ulagati u znanstvena istraživanja i razvoj novih tehnologija za rano otkrivanje invazivnih vrsta, kao i aktivno uključiti ribarstvo i marikulturu u donošenje odluka. Samo sveobuhvatnim pristupom i suradnjom znanosti, gospodarstva, politike i građana možemo očuvati Jadransko more za buduće generacije.
Doc. dr. sc. Jelena Lončar
Fotografija naslovnice: Freepik
Izvor:
Glamuzina, B., Vilizzi, L., Piria, M., Žuljević, A., Cetinić, A. B., Pešić, A., … & Tutman, P. (2024). Global warming scenarios for the Eastern Adriatic Sea indicate a higher risk of invasiveness of non-native marine organisms relative to current climate conditions. Marine Life Science & Technology, 6(1), 143-154.
