Dvije ekološki i ekonomski najznačajnije male pelagične vrste riba su srdela, Sardina pilchardus i inćun Engraulis encrasicolus. Široko su rasprostranjene po cijelom Jadranskom moru, kao i u Sredozemnom bazenu i duž područja sjeveroistočnog Atlantskog mora. Poznate su kao kratkotrajne i brzorastuće ribe s produljenim vremenom mrijesta, tijekom kojeg imaju tendenciju višekratnog puštanja svog reproduktivnog materijala.
Zbog svoje važnosti u globalnom ribarstvu te nutritivne vrijednosti, sitna plava riba, a pogotovo porodica srdelki (Clupeidae), smatra se najvrjednijom porodicom ribljih vrsta na svijetu. Ribolov male plave ribe kao i rukovanje ulovom kroz kontinuitet vremena u određenim intervalima dobivalo je snažne impulse u promjenama načina ribolova, od ulova do skladištenja i prerade. U prvim danima ribolova, pa do Drugog svjetskog rata, većina komercijalnih ribara imala je tržište za samo nekoliko vrsta riba. Kao rezultat toga, vrste opreme i metode koje su koristili bile su vrlo selektivne i po vrsti i u odnosu na veličinu ulovljene ribe. Većina ribarskih brodica bile su jednonamjenske jedinice koje su ribolovile praktički jednu vrstu ribe iznad određene veličine unutar iste vrste. Situacija u vezi s ribolovnim naporom radikalno se promijenila nakon rata kao rezultat napretka u ribolovnoj tehnologiji, zajedno sa znatnim rastom i diversifikacijom ribarskih tržišta. Danas, dvije vrste ribolovnog alata (mreža potegača i plivarica) vrši većinu ulova ribe u većini zemalja umjerenog pojasa. Tradicionalni način ribolova obalnim mrežama potegačama zamijenio je ribolov brodovima s okružujućim mrežama – plivaricama što je unijelo svojevrsnu revoluciju u ribolovu jer se, sa statičkog načina očekivanja većih plova ribe uz obale kao i traženja na uskim ograničenim mjestima, prešlo na značajnije migracije u traženju ribe. Svakako tu je pomoglo korištenje jakih izvora umjetnog svjetla te elektronskih naprava – sondera i sonara koji su učinili da riba postane „vidljiva“.
Srdele u Jadranskom moru obično se mrijeste od početka listopada do kraja travnja. Vrhunac mrijesta srdele, koji uglavnom ovisi o okolišnim parametrima (temperatura, …) događa se između studenog i veljače. Jedinke spolnu zrelost mogu postići pri totalnoj dužini već od 7,0-8,0 cm. Na temelju članka 12. stavka 1. točaka 1., 7. i 8. Zakona o morskom ribarstvu (»Narodne novine«, br. 62/17 i 14/19), a u skladu s Uredbom Vijeća (EU) 2019/124 od 30. siječnja 2019. donesen je Pravilnik o ribolovnim mogućnostima u gospodarskom ribolovu na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom (Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 18/19, 101/19, 115/19, 16/20, 28/20 i 84/20), prema kojem u cijelom ribolovnom moru Republike Hrvatske razdoblje redovite zabrane ribolova plivaricom “srdelarom” jest u razdoblju od 24. prosinca u 12:00 sati do 31. siječnja u 24:00 sata.
Prerada ribe se prethodnih godina zasnivala na soljenju i sušenju da bi snažan zamah industrije krenuo s počecima konzerviranja ribe u konzerve te preradom „free flow“ brzim smrzavanjem. S prerađivanjem kao i značajnijim okvirima direktne konzumacije svježe ribe potreba za podizanjem kvalitete ulova je sve značajnija. Tijelo većine malih pelagičnih vrsta riba je osjetljivo i krhko te se sastoji od mekog tkiva i tanke kože. Fizičku zaštitu ribi pružaju male ljuske koje pokrivaju gotovo cijelo tijelo i sluz koju stvara njihova koža. Ljuske i sluz lako se gube manipulacijom ili dodirom s ribolovnim alatima, ostavljajući kožu izloženu infekcijama bakterija, gljivičnim bolestima ili vanjskim parazitima.
Oštećenja ribe pri ulovu mrežom plivaricom su česta pojava što može rezultirati jačim tempom oksidativnog procesa tkiva a time i padom tržišne kvalitete ribe. Smanjenje oksidativnog propadanja lipida u tkivu tijekom prerade i skladištenja vrlo je važno za isporuku sigurnih i zdravih proizvoda. Sitna plava riba je vrijedan izvor hrane zbog svoje visoke hranjive vrijednosti i esencijalnih hranjivih sastojaka poput dugolančanih omega-3 masnih kiselina – dokozaheksaenska (DHA) i eikosapentaenska kiselina (EPA), vitamina topivih u mastima (E i D) te udjela visokovrijednih i lako probavljivih proteini. Omega-3 masne kiseline vrlo su osjetljive na oksidaciju što rezultira gubitkom prehrambene kvalitete i stvaranjem oksidacijskih produkata što negativno utječe na prihvaćanje potrošača.
Odbacivanje (neželjene i nedorasle) ribe i dalje je jedno od najvažnijih pitanja upravljanja morskim ribarstvom. Ono se smatra gubitkom resursa koji pridonosi prekomjernom ribolovu i nesigurnosti u procjeni zaliha. U svijetu postoje različita istraživanja mogućnosti diversifikacije i adaptacije opreme na ribarskom brodu u smislu manipulacije ulovom a u svrhu, kako podizanja kvalitete ulova, tako i mogućnosti odvajanja nedorasle i neželjene a već ulovljene ribe. Razvoj takvih istraživanja u budućnosti imala bi za svrhu smanjenje pritiska na resurse te veću dodanu vrijednost proizvoda.
Također, u svrhu održavanja prirodne populacije sitne plave ribe te organizacije ribolovnih aktivnosti na učinkovitiji i efikasniji način, znanstvenici već istražuju i različite računalne modele koji će moći predvidjeti podatke o izlovu male plave ribe u stvarnom vremenu za svako pojedino tržište, otkrivajući tako ribarima putem informatičkog sučelja točne količine plave ribe koje pojedino tržište može apsorbirati tijekom različitih perioda godine. Takvi modeli bi bili izrađeni na osnovu znanstvenih podataka, te određenih parametara poslovanja dobivenih od samih ribarskih operatera.
Autor teksta i fotografija: Daniel Matulić (Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet)
