*Autor: Mateja Domitrović
Brudet bi se tehnički mogao nazvati kompleksnijom ribljom juhom za čije je kuhanje ipak potrebno određeno kuharsko umijeće. No, kad se jednom upustite u kuhanje brudeta, zna se što je činiti sljedeći put, u kojem pravcu krenuti i kako modificirati bazični recept. Tu se najbolje pokazuje kuhareva darovitost i snalaženje.
Koju ribu odabrati za pripremu brudeta?
Kod pripreme brudeta nije uvijek nužno birati sigurne komade bijele ribe, škampa, kozica i školjki. Naime, brudet se može skuhati i sa skušom, srdelom, inćunima, palamidom, ciplom, pišmoljem, tabinjom, a skuplji rakovi mogu se zamijeniti zezavcem koji će ovom jelu dati gustoću. Sve je to od reda riba koja nije nedostižna i od čije vas cijene neće zaboljeti glava, a ako si date truda, rezultat će biti čista senzacija.
Što je još potrebno za pripremu dobrog brudeta?
Osim navedene raznovrsne ribe, potrebni su još samo luk, vino, kvasina, pasirana rajčica, češnjak te mediteranski začini poput lovora i ružmarina. Brudet se može kuhati na hladno, tako da se svi sastojci poslažu u lonac i zaliju vinom i vodom, ali i na toplo, što znači da na ulju se propirja luk, te se doda rajčica i svi ostali sastojci. Ako brudetu želite dati dodatnu aromu, na samom kraju možete uliti i malo prošeka. Ima li ičeg vrijednijeg od lonca punog ovakvih okusa?
Brudet je hrana koja povezuje ljude
Brudet ne spada u šminkersku hranu – on je i više od toga. To je ona hrana kojoj se uvijek svi vraćamo, hrana koja izaziva nevjerojatno dobre osjećaje i koja zauvijek ostaje upamćena. Lonac pun brudeta je odraz naše mediteranske tradicije i spoj svega onoga što more daje, uz dodatak začina i autorski pristup kuhara tom jelu.
Kada se brudet stavi na stol, on uvijek plijeni pažnju i izaziva uzdahe. Ovo tipično narodno, izdašno jelo koje se, kao i fiš paprikaš u kontinentalnim dijelovima Hrvatske, kuha na veliko, traži poveći lonac s ciljem da se oko brudeta okupi poveće društvo. Brudet je hrana koja povezuje ljude i koja se jede polako, zalogaj po zalogaj. Riba se čisti u tanjuru, a prsti se moraju umrljati i to je istinska čar ovakvih gozbi.
