*Autor: Patrik Krstinić, (WWF Adria)
Ubrzan porast marikulture tijekom posljednjih godina, na različite načine utječe na hranidbene mreže morskih ekosustava pa tako i na ponašanje vršnih predatora kao što su dupini. Od 2012. do 2016. godine u RH se ukupna proizvodnja lubina i komarča udvostručila. Istovremeno, znanstveni podaci govore da je u Jadranskom moru 90% pridnenih vrsta riba u prelovu. Smanjenje dostupnosti prirodnog plijena uz istovremeno povećanje potencijalne hrane u marikulturi jedan je od glavnih uzroka sve češćih posjeta dupina uzgojnim kavezima. Dobri dupini su inteligentni oportunisti koji se brzo prilagođavaju novonastalim promjenama pe će iskoristiti svaku priliku koja im se pruži. Laka dostupnost plijena u zonama marikulture odnosi se na ribu iz kaveza ali i na divlju ribu čija je brojnost u blizini kaveza povećana zbog ostataka hrane kojom se hrani uzgojna riba, te činjenice da su uzgajališta područja na kojima ribolov nije dopušten. Istraživanje ponašanja dobrih dupina na ribogojilištima uz sjeveroistočnu obalu Sardinije pokazala su da dupini provode 43% vremena u predaciji uzgojne ribe i 32,5% vremena u predaciji divlje ribe. Premda dupini imaju koristi od hranjenja u ribogojilištu, ovakvo ponašanje predstavlja i određeni rizik, prvenstveno zbog gustog spleta konopa i mreža u koje se mogu zapetljati ili ozlijediti. Ista studija na Sardiniji pokazala je da godišnja stopa smrtnosti dupina od zapetljavanja u mreže i konope iznosi 1,5%.
S druge strane, problemi s kojima se suočava industrija akvakulture, nastali zbog prisutnosti dupina na tim područjima, povezani su kako uz kvalitetu tako i uz kvantitetu finalnog proizvoda (konzumne ribe). Naime, zbog kaveznih mreža dupini ne mogu izravno loviti uzgojnu ribu pa pribjegavaju različitim tehnikama plašenja i dezorijentiranja ribe, od naglih kretnji među kavezima do ispuštanja mjehurića zraka. Ovakvo ponašanje primijećeno je i na uzgajalištima tvrtke Cromaris d.o.o. jednoj od top 10 tvrtki za uzgoj brancina i orade na svijetu. Prema riječima Slavice Čolak, voditeljice veterinarske službe u Cromarisu, u posljednjih nekoliko godina dupini sve češće posjećuju uzgajališta, naročito u ljetnom periodu. Zbog straha od predatora riba se zabija u mrežu a nagli stres kod određenog broja jedinki dovodi do trenutnog uginuća. Dupini se potom hrane dijelovima uginule ribe do kojih mogu doći kroz mrežu. Gubici nastali u ovakvim situacijama mogu biti značajni, naročito kod brancina koji su osjetljiviji na stres.
Međutim, stresom uzrokovana smrtnost nije jedini problem s kojim se susreću uzgajivači. Dupini oštećuju kavezne mreže dok pokušavaju doći do uginule ribe pri čemu nastaju rupe kroz koje riba može pobjeći. Stres negativno utječe i na brzinu rasta tako što smanjuje potrebu za unosom hrane te usporava fiziološke mehanizme konverzije hrane u ciljanu masu konzumne ribe. Osim toga, zbog kontinuirano visokih razina stresnih hormona dolazi do slabljenja imunosnog sustava pa je riba osjetljivija na različite infekcije i infestacije parazitima. Posljedica je smanjenje stope preživljavanja i usporen rast što predstavlja dodatni ekonomski gubitak za industriju.
U ovakvoj situaciji uzgajivači najčešće koriste dvije metode sprječavanja interakcije dupina i uzgojne ribe: antipredatorske mreže i akustičke repelente. Mišljenja o korištenju ovih metoda su prilično podijeljena. Premda su antipredatorske mreže učinkovite kada se radi o sprječavanju pristupa dupina kavezima, istraživanja provedena uz kaveze s tunama na jugu Australije pokazala su da se upotrebom ovih mreža povećava smrtnost dupina uslijed zaplitanja u mreže. Rezultati istraživanja učinkovitosti akustičkih repelenata variraju ovisno o vrsti dupina. Dok su se za neke vrste, kao što je primjerice kratkokljuni obični dupin, ovi uređaji pokazali učinkoviti, terenska istraživanja njihove učinkovitosti na američkim i mediteranskim populacijama dobrih dupina pokazala su minimalan ili zanemariv utjecaj na ponašanje ove vrste. Osim utjecaja na ponašanje dupina važna pitanja vezana uz moguće dugoročne posljedice takvih uređaja na ne – ciljne vrste (ostali kitovi, ribe i beskralježnjake) za sada su nepoznate. Dodatna istraživanja su dakle potrebna ne samo radi povećanja učinkovitosti ovih uređaja već i radi smanjenja utjecaja na ostale vrste koje žive u akvatorijima uz uzgajališta. Iz svega navedenog lako je zaključiti da su problemi vezani uz interakciju dupina i marikulture rješivi jedino kroz suradnju znanstvenog i gospodarskog sektora a sve u cilju što učinkovitijeg upravljanja ribogojilištima i smanjenju njihovog utjecaja na morski okoliš.
Izvor slike: PIXABAY
