Ekonomska i ekološka održivost akvakulture značajno ovisi o podrijetlu i kvaliteti riblje hrane u uporabi. Potreba da se u ribljoj hrani koriste značajne količine ribljeg brašna i drugih morskih proteinskih izvora jedna je od glavnih kritika akvakulture. Nažalost, dostupnost oceanskih resursa, koji se obično koriste za proizvodnju riblje hrane, ne mogu se u nedogled iskorištavati za nadomjestak svjetskih potreba za istom, uzrokovano sve većom proizvodnjom akvakulture. Trenutno se u svijetu na većini akvakulturnih farmi riba hrani ribljom hranom temeljenom na ribljem brašnu i brašnu biljaka, kao i njihovim uljima. Zbog visokih cijena ribljeg brašna i ribljeg ulja, u hranu je uključeno sve više biljnog materijala iz mahunarki, sjemenki ulja ili glutena iz žitarica. Većina krmnog materijala na biljnoj bazi ribama je manje palatabilan (ukusan), sadrži antinutritivne sastojke, visoki udio vlakana i neškrobnih polisaharida te posjeduje naizgled manje prikladan masnokiselinski i aminokiselinski profil. Udio takvih zamjenica ribljem brašnu stoga je potrebno pažljivo birati, temeljito analizirati te kvalitetno procijeniti obzirom na vrstu organizma u akvakulturi.
Zbog svog visokog udjela energije i proteina, insekti su sve više prepoznati kao održiva hrana za životinje. Zakonodavstvo Europske unije je od srpnja 2017. g. dopustilo hranidbu organizama u akvakulturi prerađenim životinjskim proteinima od insekata (eng. PAP). Ova izmjena zakona uglavnom se tiče brašna od insekata (sušeni insekti mljeveni do brašna) koje se uglavnom sastoji od bjelančevina, posebno ako je brašno odmašćeno.
Prema zakonodavstvu EU-a, dopuštena je proizvodnja sedam vrsta insekata u svrhu proizvodnje hrane za organizme u akvakulturi (Uredba EU br. 2017/893):
- crne vojničke muhe (Hermetiaillucens),
- kućne muhe (Muscadomestica),
- crva brašnara ili žutog crva brašnara (Tenebriomolitor),
- malog crva brašnara(Alphitobiusdiaperinus),
- cvrčka (Achetadomesticus),
- šturka (Gryllodessigillatus) i
- jamajkanskog poljskog šturka (Gryllusassimilis).
Ove se vrste smatraju nepatogenim te ne predstavljaju rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka.
Brojna istraživanja s karnivornim, omnivornim i herbivornim ribama indicirala su insekte kao uspješnu zamjenicu ribljem brašnu u ribljoj hranidbi. Većina pokusa je preporučila niži postotak zamjene (do 25-30%) dok su u nekim slučajevima, ovisno o vrsti ribe i ostalim hranidbenim varijablama, više stope zamjene (kao i potpuna) bile fiziološki, tehnički i ekonomski izvedive.
Prednost brašna od insekata (pri usporedbi sa svježim ili neobrađenim sušenim insektima) jest lakša mješivost s drugim sastojcima hrane, u svrhu dobivanja smjese željenog kemijskog sastava.
Krmni materijali temeljeni na insektima imaju nekoliko prednosti:
- Aminokiselinski profil insekata uvelike zadovoljava potrebe riba – aminokiselinski profil brašna insekata bliže je usporediv s ribljim brašnom nego s hranom baziranoj na biljnim sastojcima. Navedeno brašno insekta je stoga poželjna alternativa sojinom brašnu.
- Profil masnih kiselina insekata može se prilagoditi – sastav masnih kiselina insekata može se izmijeniti modulacijom sadržaja supstrata na kojem se uzgajaju i na taj se način pobliže prilagoditi potrebama određene vrste riba.
Iz nutritivne perspektive, uporaba insekata u hranidbi uzgajanih riba također je suočena s nekoliko izazova. Glavni potencijalni nedostatak insekata kao sastojak riblje hrane je udio hitina, kao antinutritivnog faktora, zajedno s niskim koncentracijama zastupljenog kalcija i fosfora. Kemijski sastav insekata, a time i njihova hranjiva vrijednost, uvelike ovisi o vrsti, stupnju razvoja i supstratu koji se koristi za uzgoj i prehranu insekata. Sastav proteina, lipida i minerala svi su vrlo promjenjivi, čak i unutar istog taksona u istoj fazi razvoja insekta. Izostanak EPA i DHA u profilu masnih kiselina insekata također je ograničenje za njihovo uključivanje u hranidbu morskih riba. Ovisno o vrstama insekata i riba, za optimalan rast i kvalitetu ribe ponekad je potrebno osigurati dodatak aminokiselina ili masnih kiselina iz drugih izvora. Ostali nedostaci povezani su s odobrenjem i zakonodavstvom vrsta insekata koji se koriste kao životinjski protein u akvakulturi kao i supstrata za uzgoj insekata.
Autor: Daniel Matulić, Sveučilišta u Zagrebu Agronomski fakultet
