Zadnjih 10-ak godina održivost je postala vrlo važna u sektoru hrane. Brojni potrošači pokazuju interes za dodatnim obilježjima pri odabiru hrane, pa tako i morskih plodova, a to su ekološka proizvodnja, domaće/europsko podrijetlo, lokalna proizvodnja, održivost s obzirom da su osnovna očekivanja vezana uz kvalitetu na europskom tržištu odavno zadovoljena.
Već je neko vrijeme u porastu potražnja za lokalnim ili domaćim prehrambenim proizvodima, pa tako i morskim plodovima. Ipak, lokalni morski plodovi su često skuplji, kao i oni s oznakom održivosti. Oni pripadaju višem cjenovnom rangu, ali važno je da potrošači budu sigurni da su oni opravdano skuplji.
2016. godine je provedeno istraživanje na uzorku od 4103 potrošača (svi su bili konzumenti ribe) u 8 europskih zemalja (Finska, Francuska, Njemačka, Irska, Italija, Poljska, Španjolska i UK). Cilj tog istraživanja je bio utvrditi znanje i preferencije potrošača prema morskim plodovima, vidjeti koliko su potrošači spremni platiti za morske plodove s različitim obilježjima održivosti i naravno identificirati različite segmente potrošača s obzirom na njihovu cjenovnu spremnost. Najveći udio ispitanika smatra najvažnijim obilježjem održivog ribarstva minimalnu upotrebu hormona i lijekova te zaštitu ugroženih vrsta, što je razumljivo jer potrošači ne žele konzumirati ribu koja sadrži ostatke lijekova ili hormona zbog potencijalnih opasnosti.
Geografsko podrijetlo ribe je vrlo važno obilježje pri kupovini pa tako većina potrošača preferira domaće morske plodove, posebno stanovnici mediteranskih zemalja. Lokalne morske plodove preferiraju stanovnici Finske i UK, a Poljaci i Nijemci preferiraju europske morske plodove. Glavni razlog za preferenciju domaće/lokalne/europske ribe je veća svježina i manja udaljenost do potrošača. Tu su još i veća sigurnost hrane, viši standardi vezani uz očuvanje okoliša te bolje zakonske regulative.
Ako promatramo zbirno potrošače iz svih 8 zemalja, potrošači su najviše spremni platiti za ekološku proizvodnju (+14,8% veću cijenu), održivu proizvodnju (+14%), veću dobrobit životinja (+14%), lokalne morske plodove (+12,6%), europske morske plodove (+9,4%).
Ovim istraživanjem su identificirana 3 tržna segmenta, oni koji nisu spremni platiti više ili su spremni platiti tek 2% višu cijenu, oni koji su srednje spremni platiti višu cijenu (spremni su platiti otprilike 17% višu cijenu) i oni koju su spremni u prosjeku platiti 43% veću cijenu. Ako promatramo udio potrošača po pojedinim segmentima, gotovo polovica potrošača (47%) pripada prvom segmentu, što znači da nisu spremni platiti više za morske plodove s oznakom održivosti. Njih 44% pripada drugom tržnom segmentu, a to su oni koji su spremni platiti oko 17% veću cijenu, dok samo 9% pripada trećem segmentu, tj. spremni su platiti 43% veću cijenu. Zanimljivo je da su utvrđene razlike među zemljama. U Njemačkoj je najmanji udio onih koji nisu spremni platiti više za ribu iz održivog ribarstva (33%). U Italiji i Njemačkoj je zabilježen najveći udio potrošača koji su spremni platiti čak 43% veću cijenu.
Potrošači s većim stupnjem obrazovanja i većim mjesečnim primanjima u većem udjelu pripadaju drugom tržnom segmentu, ali ne i trećem. Potrošači koji pripadaju trećem segmentu (spremni su platiti čak 43% veću cijenu) su mlađi u odnosu na druge segmente, dok su potrošači iz drugog segmenta obrazovaniji i imaju veća primanja. Generalno potrošači u svim zemljama imaju pozitivne stavove prema održivosti u ribarstvu i akvakulturi.
Iz ovog, ali i brojnih sličnih istraživanja možemo zaključiti da je održivo ribarstvo važno za potrošače i da su njihovi stavovi prema održivosti pozitivni. Ipak, nužna je daljnja edukacija svih nas kako bi se povećao udio onih koji će u konačnici i kupovati takve proizvode. Održivo ribarstvo nam svima treba biti prioritet kako nam riba i ostali morski plodovi ne bi postali teže dostupni.
Autor: Marina Tomić Maksan (Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet)
