*Autor: Filip Bukša (WWF Adria)
Hrvatsko ribarstvo ima dugu tradiciju. Kroz različita razdoblja mijenjali su se modeli i razine preko kojih se istim upravljalo. Danas kada je Republika Hrvatska sastavni dio Europske Unije, zakonodavni okvir upravljanja ribarstvom vrlo je dinamičan i kompleksan. Sastoji se od niza savjetodavnih i administrativnih tijela koje u osnovi možemo podijeliti na dvije razine, međunarodnu i nacionalnu.
Na međunarodnoj razini za ribarstvena pitanja nadležne su regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom (RFMO – Regional Fisheries Management Organization). Ove organizacije osnovane su od strane zemalja na čijem području djeluju. Njihove zadaće mogu biti raznolike, od upravljanja svim stokovima u određenom području pa sve do onih čiji je predmet interesa pojedina, najčešće visoko migratorna vrsta poput tune. Za republiku Hrvatsku vrlo su bitne odluke dvaju ovakvih organizacija. Jedna od njih je GFCM (General Fisheries Commission for the Mediterranean), osnovana od strane Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) pri Ujedinjenim narodima (UN). Zadaća GFCM-a je zaštita i održivo korištenje živih morskih resursa s biološkog, socijalnog, ekonomskog i ekološkog aspekta na području čitavog Sredozemlja i Crnog mora. Svoje aktivnosti provodi kroz regulaciju uporabe ribolovnih alata, propisivanje tehničkih mjera i minimalnih lovnih veličina za morske organizme, kontrolu ribolovnog napora i slično. Druga organizacija ovakvog tipa je ICCAT (The International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas), tj. Međunarodna komisija za zaštitu atlantskih tuna. Zadaće ove organizacije vezane su za upravljanje s 30-tak vrsta tuna i srodnih riba na području Mediterana i Atlantskog oceana. Stupanjem na snagu odluke Konvencije potpisane u Rio de Janeiru 1969. godine ICCAT postaje jedina međunarodna ribarstvena organizacija koja je ovlaštena obavljati djelatnosti vezane za procjenu i donošenje mjera upravljanja atlantskim tunama. Provodeći brojne analize i istraživanja koja uključuju biometriju, ekologiju i oceanografiju s fokusom na stanje stokova ali i vrste koje su dio prilova, ICCAT donosi odluke i mjere zaštite na čitavom području koje pokriva. Republika Hrvatska je dužna pridržavati se i implementirati u svoje zakonodavstvo, sve odluke i savjete koje ove dvije međunarodne organizacije propisuju.
S obzirom na to da je Republika Hrvatska članica Europske Unije, za nju su obvezujući zakonodavni i savjetodavni okviri europskih tijela. Tako na razini Europske komisije djeluje DG MARE, odjel za pomorstvo i ribarstvo. Osnovne dvije djelatnosti su razvoj integrirane pomorske i zajedničke ribarstvene politike. Potpora novom zakonodavstvu pruža se u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EMFF) kojim se u razdoblju od 2014. do 2020. godine financiraju projekti s ciljem uvođenja inovativnih tehnika ribolova, stvaranje novih tržišta za proizvode iz ribarstva te poboljšanje života ljudi u priobalnim područjima. Zakonodavni okvir koji predlaže Europska komisija temelji se na znanstvenim podacima i mjerenjima koje provode države članice i dostavljaju Znanstvenom, tehničkom i ekonomskom odboru za ribarstvo (STECF; Scientific, Technical and Economic Committee for Fisheries) koji dalje komisiji predlaže potrebne zakonodavne mjere. Znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita (IZOR), nacionalne ribarstvene znanstvene institucije, sudjeluju u radu GFCM-a i STECF-a. Europska komisija usko surađuje s nadležnim regionalnim i međunarodnim ribarstvenim tijelima UN-a radi osiguranja transparentnog i održivog gospodarenja ribljim stokova. Dodatno, na razini Europskog parlamenta postoji Odbor za ribarstvo (PECH committee) čiji je rad usko vezan na Europsku komisiju i Vijeće. Zadaće Odbora za ribarstvo su predlaganje donošenja novih i izmjena postojećih zakonodavnih mjera u okviru poboljšanja Zajedničke ribarstvene politike EU (CFP). U europskom parlamentu sjede predstavnici zemalja članica EU koji imaju mogućnost putem amandmana utjecati na sve nove prijedloge legislative, u skladu s posebnostima i potrebama pojedine zemlje članice. Mediteransko savjetodavno vijeće (MedAC; Mediterranean Advisory Council) nevladina je organizacija koja okuplja europske nacionalne organizacije koje predstavljaju ribarski sektor uključujući industrijsku flotu, predstavnike malih obalnih ribarstava, prerađivače, trgovce, sportske ribolovce, nevladine organizacije itd. Uloga MedAC-a očituje se kroz pružanje savjeta o načinima upravljanja ribarstvom te socioekonomskih i tehničkih aspekata ribarskog sektora na području Sredozemlja, u skladu sa zajedničkom ribarstvenom politikom EU. Nekoliko je predstavnika hrvatskih interesa na razini MedAC-a i to su: Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Koordinacija koćara Republike Hrvatske te Koordinacija ribarskih zadruga.
Također, na samom kraju ove hijerarhije nalazi se nacionalni zakonodavni okvir. Za Republiku Hrvatsku to je Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za ribarstvo. Uloga Ministarstva je da donosi zakone i pravilnike na nacionalnoj razini te iste pravovremeno usklađuje s međunarodnim i europskim okvirima. Savjetodavna služba Ministarstva pruža znanstveni savjet prilikom donošenja i provedbe legislative. Sva nacionalna legislativa prije službenog stupanja na snagu u skladu s EU praksom mora proći proces e-savjetovanja gdje se svi građani i pravne osobe mogu izjasniti i utjecati na istu.
