Povećana učestalost alergijskog rinitisa dobro je poznata te predstavlja značajan uzrok nastanka oboljenja u djece i adolescenata.
Razlozi zbog kojih su atopijske bolesti postale tako česte ostaju dijelom nepoznati, ali je poznato kako temeljni mehanizmi leže u složenim interakcijama genetskih i okolišnih čimbenika. Proučavanje čimbenika rizika i zaštitnih čimbenika povezanih s alergijskim rinitisom moglo bi dati bolje patofiziološko razumijevanje bolesti i pružiti informacije o preventivnim strategijama, tvrde znanstvenici.
Ranije studije otkrile su kako je uvođenje ribe u djetetovu prehranu u ranoj dobi smanjilo rizik od alergijskog rinitisa u dobi od 4 godine, dok je suživot s domaćim životinjama smanjio rizik od alergijskog rinitisa u dobi od 8 godina. Suprotno tome, primanje antibiotika širokog spektra u prvom tjednu života povećalo je rizik od alergijskog rinitisa u dobi od 8 godina.
Autori ove studije pretpostavili su kako rano životno okruženje, poput života na selu, i prehrane, poput konzumacije ribe, utječu na rizik od alergijskog rinitisa kod djece s navršenih 12 godina. Podaci su prikupljeni iz perspektivne, longitudinalne kohortne studije u koju su bila uključena djeca rođena u zapadnoj Švedskoj 2003. godine.
U studiju je bilo uključeno ukupno 5 654 obitelji, a roditelji su ispunili upitnike kada je dijete navršilo 6 i 12 mjeseci te 4, 8 i 12 godina. Trajanje dojenja i dob u kojoj su uvedene razne namirnice prijavljeni su s navršenih 12 mjeseci. Česta konzumacija ribe tijekom prve godine života definirana je kao konzumacija ribe jednom mjesečno ili više, a život na selu definiran je kao suživot s domaćim životinjama. Kad su djeca navršila 8 i 12 godina, postavljena su pitanja o zdravlju, bolestima, testiranju na alergije, obitelji i okolišu, uključujući alergijski rinitis.
Analizom rezultata utvrđeno je kako konzumacija ribe jednom mjesečno ili više ima značajan zaštitni učinak vezan uz pojavu alergijskog rinitisa kod dječaka i djevojčica u dobi od 12 godina. Također, pokazalo se kako je i suživot s domaćim životinjama smanjio rizik od pojave alergijskog rinitisa u toj dobi.
Znanstvenici tvrde kako bi nekoliko neovisnih mikrobnih signala moglo igrati ulogu u aktiviranju zaštitnih učinaka života na selu. Jedno od objašnjenja može biti stimulacija TH1 stanica limfocita i supresija TH2 stanica limfocita zbog povećane izloženosti te djece antigenima mikroorganizama u staji ili seoskim kućama.
Vezano uz konzumaciju ribe, jedna od pretpostavki je kako su za uočeno smanjenje rizika od alergijskih bolesti zaslužni učinci omega-3 masnih kiselina na imunosni sustav. Međutim, studije u kojima su dojenčad i djeca dobivala omega-3 masne kiseline u obliku dodatka prehrani izvijestile su o nedosljednim rezultatima. Druga je hipoteza kako ostali spojevi u ribi, izuzev omega-3 masnih kiselina, poput određenih vitamina ili proteina, mogu imati utjecaj na alergijsku bolest. Primjerice, vitamin D nalazi se u ribi, a povezan je sa smanjenom razinom alergije. Nadalje, redovna konzumacija ribe mogla bi odražavati život u pozitivnijem socio-ekonomskom okruženju te općenito zdraviji način života.
Izvor: Pediatr Allergy Immunol
