Razvojem prerađivačke industrije, ulaganjima koju su napravljena u posljednjih desetak godina, rezultirala su proizvodnjom nekoliko tisuća tona nusproizvoda kategorije 3. Uzgoj tuna je zadnjih dvadesetak godina postao jedna od vodećih djelatnosti u hrvatskoj marikulturi. Od 1996. kada je započeo pilot projekt uzgoja tuna u RH, te je izvezeno samo 32 tone tune u Japan, do danas proizvodnja uzgajane tune mnogostruko je narasla. Godišnje se u hrvatskoj samo od uzgojenih tuna proizvede se oko 600 T nusproizvoda kategorije 3. Nadalje, obveza iskrcaja cjelokupnog ulova ribarskih brodova, također će u budućnosti doprinijeti stvaranju tkz. nusproizvode kategorije 3 odnosno ribe koja ne smije ići u ljudsku konzumaciju. Hrvatska trenutno nema dugoročna rješenja po ovom pitanju, osim jedne tvrtke koja u Hrvatskoj zbrinjava ovaj otpad, nema nikakvih inovacija te nusproizvodi kategorije 3 odlaze na obradu u neke druge države iz kojih se stvaraju novi proizvodi, prvenstveno hrana za životinje i to kućne ljubimce, riblje brašno, riblje ulje koje se dalje koristi u uzgoju riba.
Europski fond za pomorstvo i ribarstvo predvidio je mogućnost ulaganja u preradu neželjenog ulova i nusproizvoda kategorije 3. Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede je na temelju uredbe Europski fond za pomorstvo i ribarstvo u svoj Operativni program za pomorstvo i ribarstvo Republike Hrvatske za programsko razdoblje 2014.-2020. uvrstila mjeru „Dodana vrijednost, kvaliteta proizvoda i korištenje neželjenog ulova“.
Ministarstvo Poljoprivrede, Uprava ribarstva, u 2018. godini je odradilo jedan natječaj okviru mjere „Dodana vrijednost, kvaliteta proizvoda i korištenje neželjenog ulova“, također je trenutno otvoren natječaj za tu mjeru i prijave se mogu vršiti do 01. studenog 2020. godine.
Živjeti u vremenu kad je već značajno razvijena ekološka svijest, nemoralno je ne iskoristiti organsku tvar što je više puta moguće te time pomoći našoj planeti Zemlji. Stoga, evo nekoliko ideja kako bi se organski otpad koji se dobiva u ribarskoj industriji mogao pretvoriti u nove i to visoko cijenjene proizvode.
MOGUĆI NOVI PROIZVODI
Riblje ulje
Riblje ulje je izvrstan izvor energije, vitamina A, D i omega-3 masnih kiselina. Vitamini A i D koncentrirani su u jetri riba, osobito visoka koncentracija vitamina A i D pronalazi se u uljima dobivenim ekstrakcijom jetre bakalara, jetre tune itd.
Ekstrakcijom iz ribljih ostataka dobivaju se riblja ulja, koja se mogu koristiti kao dodatak prehrani u uzgoju različitih životinja (svinje, kokoši, ribe itd.), čiji krajnji konzument je čovjek. Tijekom procesiranja ribe, za dobivanje ribljeg ulja, nastaje ulje pomiješano sa vodom. Centrifugiranjem ulja pomiješanog sa vodom, odvoji se ulje od vode, tj. od „vode“ koja je bogata različitim nutrijentima i aminokiselinama. Dobivena voda bogata nutrijentima i aminokiselinama naziva se riblja otopina ili „fish solubles“. Riblja otopina može se sušiti ili kondenzirati i kao takva, također se koristi kao dodatak prehrani životinja.
O korištenju ribljeg ulja kao dodatka prehrani raznih životinja rađeno je mnogo istraživanja. Rezultati nekih istraživanja, vezanih za korištenje ribljeg ulja u prehrani životinja:
- Povećanjem količine ribljeg ulja u sastavu hrane za svinje, dolazi do povećanja količine nezasićenih masnih kiselina u mesu svinje
- Mlade svinje, čije su se majke tijekom trudnoće hranjenje s hranom u kojoj se nalazilo riblje ulje, imale su veću težinu nakon poroda od svinja čije su majke imale hranjenje hranom bez dodatka ribljeg ulja
- Količina lipida u tkivu kokoši se povećava kad se doda u prehranu riblje ulje
Vitamini A i D
Vitamin A je vitamin rasta i zaštite epitela. Manjak vitamina uzrokuje sljepoću, keratinizaciju epitela (naročito oka), te prekid rasta.
Vitamin D, zvan kalciol ili kolekalciferol, nije vitamin u pravom smislu. U hrani se normalno ne nalazi, već ga sintetizira sam organizam. Stvarni djelotvorni oblik je kalcitirol (produkt metabolizma kalciola, koji nastaje iz kolesterola), dihidroksi-derivat koji se danas, iz raznih razloga, ubraja u steroidne hormone. Kalcitirol omogućuje poboljšanu mineralizaciju kosti, naročito u novostvorenim još neokoštalim područjima. Istovremno, kalcitirol stimulira i otpuštanje kalcija iz kosti. Manjak vitamina D uzrokuje rahitis.
Omega-3 masne kiseline
Omega-3 masne kiseline, spadaju u nezasićene masne kiseline, kojima se prva dvostruka veza nalazi na trećem C atomu od kraja lanca. Za ljudsko zdravlje vrlo je važno jesu li prehrambene masnoće zasićene ili nezasićene. Zasićene masnoće u pravilu su krute masti (svinjska mast i loj), koje uglavnom nalazimo u namirnicama životinjskog podrijetla i predstavljaju veliku opasnost za nastanak i razvoj arteroskleroze. Nezasićene masnoće nalazimo u namirnicama biljnog porijekla, a naručito u masnim ribama hladnih mora. Najvažnije nezasićene masne kiseline su omega-3 masne kiseline. Istraživanja pokazuju da je od presudne važnosti za cjelokupno zdravlje organizma prehrana koja obiluje omega-3 masnim kiselinama. Premalena količina prehrambenih omega–3 masne kiseline dovodi do poremećaja funkcijoniranja krvožilnog, neurološkog i imunološkog sustava te poremećaja u rastu i razvoju djece.
Djelovanje omega-3 masnih kiselina:
- spuštaju razinu ukupnih masnoća u krvi , snižavajući tako « sirovinsku» osnovu za stvaranje masnih plakova koji se taloženju krvnim žilicama
- spuštaju razinu kolesterola u krvi
- sprečavaju naglo grušanje krvi
- sprečavaju nepravilan ritam srca – aritmiju
- blago snizuju povišeni krvni tlak
- imaju pozitivan utjecaj na zarastanje rana
- imaju profilaktičko djelovanje kod raznih degenerativnih bolesti i karcinoma
- pomažu kod: Chronove bolesti, ulceroznog kolitisa, naurodermitis, psorijaze, dermatitisa, upale zglobova
- ima pozitivan učinak kod šizofrenije
Mogući problemi pri korištenju ribljeg ulja
Riblja ulja se koriste kao dodaci u hranjivim obrocima za životinje. Postojanost nezasićenih masnih kiselina u hranjivom obroku postaje značajan problem nakon što se ti hranjivi obroci procesiraju, npr. dimljenje hrane. Lipidi povezani sa ribljim uljima su vrlo nezasićeni i lako mogu oksidirati, te se s njima mora pravilno rukovati i stabilizirati ih. Riblja ulja koja oksidiraju mogu biti toksična za životinje i vrlo neprijatna. U uljima ostaju i teški metali (Cd, Hg, Pb, itd.) i ostale štetne tvari koje se bioakumuliraju u ribama.
Riblja hrana (brašno) u uzgoju životinja
Riblja hrana za životinje koristi se već dugi niz godina ako dodatan izvor proteina za mnoge životinje u uzgoju. Riblja hrana proizvodi se na dva načina: a) od ostataka, iznutrica riba (lososa, tune etc.) – nastaje kao nus-produkt u proizvodnji ribe za ljudsku konzumaciju ili prilikom dobivanja ribljeg ulja, b)određena riba se lovi baš za proizvodnju riblje hrane (npr. haringa). Riblja hrana za životinje može se pripremiti kuhanjem, te se nakon kuhanja odvoji ulje a ostatak se suši ili pak samo sušenjem bez kuhanja i odvajanja ulja. Sastav riblje hrane za životinje može varirati ovisno od čega je hrana proizvedena, da li od iznutrica, od cijele ribe, ili samo od nekih dijelova ribe. Riblja hrana koristi se u uzgoju pilića, kokoši, rasplodnih krava, teladi, patki, u uzgoju različitih riba itd.
O korištenju riblje hrane u uzgoju životinja rađeno je mnogo istraživanja. Rezultati nekih istraživanja, vezanih za korištenje riblje hrane u uzgoju životinja:
- Upotrebom riblje hrane, umjesto hrane od kikirikija i orašca, u uzgoju mladih kokoši primijećen je bolji rast jedinki u uzgoju
- Upotrebom riblje hrane povećava se količina mliječnog proteina u rasplodnih krava
- U uzgoju tilapija, riblja hrana se pokazala kao najbolji izvor proteina
- Upotrebom 9.5% riblje hrane (od ukupno utrošene hrane) u uzgoju patki dobili su se najbolji faktori rasta
- Upotrebom 6.5% riblje hrane (od ukupno utrošene hrane) u uzgoju patki dobio su se najbolji indeks konverzije hrane
Problemi pri upotrebi riblje hrane u uzgoju životinja
Riblji materijal koji se koristi za proizvodnju riblje hrane mora biti dobro očuvan, da ne bi došlo do procesa razgradnje, te do nastanka histamina, a samim time do toksičnosti riblje hrane. Povećana količina histamina (1000 ppm) može uzrokovati nagrizanje želuca i povraćanje kod peradi. Potrebno je biti vrlo oprezan u korištenju ribljeg materijala za proizvodnju riblje hrane, bitno je raditi testiranja na kvalitetu tog materijala, tj. potvrditi da riblji materijal nije kontaminiran nepoželjnim supstancama koje mogu biti akumulirane u ribama. Riba koja je zbog svoje (ne)kvalitete određena za uništenje ne bi se smjela upotrebljavati u proizvodnji riblje hrane, riblja hrana proizvedena od tog ribljeg materijala bila bi vrlo loše kvalitete. U ribljoj hrani ostaju i teški metali (Cd, Hg, Pb, itd.) i ostale štetne tvari koje se bioakumuliraju u ribama.
Biodizel
Biodizel je gorivo proizvedeno od obnovljivih prirodnih izvora, kao što su povrće, reciklirano ulje za kuhanje, životinjske masnoće. Biodizel nastaje pretvorbom prirodnih ulja u metilne estere masnih kiselina, procesom transesterifikacije. Tijekom procesa transesterifikacije dolazi do reakcije prirodnih ulja sa alkoholom (uobičajeno sa metanolom) u prisutnosti katalizatora (npr. kalij-hidroksida). Već godinama tvrtke u Kanadi, Hondurasu, Havajima, na Aljasci, ali i njihove vlade istražuju mogućnosti proizvodnje biodizel od ribljeg materijala (iznutrice, kosti riba, cijele ribe). Neke tvrtke u tim državama već su počele i sa komercijalnom proizvodnjom, neke riblji biodizel koji proizvedu koriste samo za svoje potrebe, npr. za gorivo u svojim kamionima. Prema podacima Alaska Energy Authorithy-a proizvođači raznih ribljih proizvoda, od ostataka tj. od inzutrica i neprerađene ribe godišnje proizvedu oko 8 miliona galona ribljeg ulja, kojeg zatim prerade u riblji biodizel.
Jedna komercijalna tvrtka iz El Borbottona (Honduras) koja se bavi uzgojem riba koristi škrge, glave riba i kožu i ostale iznutrice za proizvodnju ribljeg biodizela. Godišnje ta tvrtka proizvede 300,000 galona (1.135 milijuna litara) biodizela, njihov menadžer tvrdi da je taj biodizel jefitiniji oko jedan dolar po galonu od fosilnog goriva. Dobiveno gorivo tvrtka koristi za rad svojih 10 kamiona i za rad 8 autobusa koji dovoze radnike na posao.
Prednosti biodizela: nije toksičan; biološki je razgradiv; sagorijevanjem biodizela proizvodi se manje dima i manje ugljikovog-monoksida nego sagorijevanjem običnog dizela (manji utjecaj na efekt staklenika), smanjena emisija štetnih plinova (sumporovog oksida, dušikovih oksida), ekološki prihvatljiv održivi izvor energije, nisu potrebne modifikacije na motorima za korištenje biodizela, može se skladištiti na istim mjestima gdje i fosilni dizel, može se koristiti sam ili pomiješan sa običnim dizelom.
Nedostatci biodizela: emisija dušikovog-oksida se može malo povećati pod određenim uvjetima sagorijevanja biodizela; riblji biodizel sadrži 6% manje energije od dizela po galonu; temperatura prelaska iz tekućeg u kruto stanje kod ribljeg biodizela je 1°C – što može predstavljati probleme zimi, ali to se može riješiti zagrijavanjem biodizela ili dodavanjem neke vrste antifriza u biodizel.
Biodizel se pokazuje kao dobro ekološko rješenje, rješenje za održivi razvoj. Proizvodnjom biodizela osim što se ne bi uništavala organska tvar, proizvodila bi se energija iz obnovljivog izvora, a proizvedeno gorivo (energija) manje bi štetilo kvaliteti okoliša, tj. korištenjem tog goriva smanjivao bi se efekt staklenika, zbog smanjene emisije štetnih plinova. Na proizvodnju biodizela i kvalitetu biodizela na utječu oksidativni procesi, ne utječe mogućnost stvaranja histamina, ne utječe mogućnost bioakulmulacije teških metala, tj. mogući problemi u proizvodnji ribljeg ulja i riblje hrane ne postoje u proizvodnji biodizela.
