Morske ribe i drugi plodovi mora svakako spadaju u laganu i zdravu (niskokaloričnu) hranu pa kada se adekvatno pripreme, nemaju ograničenja u pogledu korištenja kod male djece pa čak i dojenčadi iznad 8 mjeseci. Druga je stvar naviknuti dijete na specifičan (riblji) miris i okus. No ostaje činjenica da su roditelji prilično zbunjeni kada treba konkretno pripremiti obroke i odlučiti se što je najbolje iz bogate morske ponude? Koja vrsta ribe?
Zatim, ostaje pitanje da li svježa riba pripremljena u kuhinji ili gotovi (prerađeni) riblji proizvodi iz samoposluge? I tu naravno, odmah možemo dati precizan odgovor; za djecu je uvijek bolja svježe pripremljena riba od gotovih industrijski pripremljenih proizvoda uz nekoliko izuzetaka – tuna u komadićima i riblja pašteta. Pedijatri se općenito slažu da se djeci bijela morska riba može davati daleko prije plave ribe.
Zašto plodovi mora imaju prednost u dječjoj prehrani u odnosu na ostale namirnice? Zbog sadržaja dragocjenih hranjivih tvari i maksimalne čistoće. Osim toga, valja dodati da ribe (ali i ostali morski proizvodi) sadrže nekoliko elemenata kojih drugdje nema. Prije svega, tu su lako probavljivi proteini koji sadrže obilje esencijalnih aminokiselina i
masnoće bogate u omega-3 masnim kiselinama koje su izuzetno važne za razvoj dječjih moždanih struktura. Naravno, mora se spomenuti sadržaj joda i drugih mikrominerala kojima ostala hrana oskudijeva. I konačno, kada se radi o izboru, ovdje imamo paradoks; što je riba skuplja, bogatija je proteinima, ali siromašnija dragocjenim masnoćama i obrnuto, najjeftinija riba (npr. srdela) je najbogatija neophodnim masnim kiselinama, ali relativno siromašna kvalitetnim proteinima.
Jednostgavna preporuka glasi – treba koristiti i jedne i druge. Ako se takvi obroci od ribljeg mesa pripremaju 2-3 puta tjedno, to je sasvim dovoljno da se podmire sve dječje potrebe, a ako se k tome pridoda bolja riblja pašteta na kruhu, zadaća je uspješno završena. Ne treba zaboraviti na izvanrednu ulogu električne sjeckalice pomoću koje se prethodno pripremljeno riblje meso uz dodatak začina može pretvoriti u pire i potom njime hraniti djecu.
Pripremate li školjkaše za djecu, točno morate znati njihovo podrijetlo i provjeriti kulinarsku pripremu, no uvijek ostaje otvoreno pitanje alergije.
Ujedno se posljednjih godina naveliko u stručnim krugovima razmatra opasnost od metil žive i drugih kontaminanata (PCB, dioksin) u ribama i drugim plodovima mora. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je odredila limite onečišćenja poglavito za ribe grabežljivice (morski psi, sabljarke i štuke) no u našim uvjetima realna opasnost od takvog Zagađenja još uvijek ne postoji osim na rijetkim lokalitetima kao što je primjerice Riječki i Kaštelanski zaljev. A što se tiče domaće ili uvozne tune, kontaminanti su u mesu nazočni, ali to je još uvijek ispod opasnih granica.
Ako ne postoji navika konzumiranja ribe i drugih plodova mora (a nažalost mi smo predzadnja zemlja po potrošnji ribe u EU), onda nema ni prehrane djece ribljim proizvodima što svakako nije dobro.