Jod je mineral prirodno prisutan u tlu i morima. Ima vrlo važnu ulogu u regulaciji rada štitne žlijezde te sintezi njenih hormona, a isto tako utječe i na učinkovito iskorištavanje energije. Jedna od najvažnijih uloga hormona štitnjače je sudjelovanje u pravilnom rastu i razvoju kosti te mozga i živčanog sustava djeteta. Stoga je izuzetno važno zadovoljiti dnevne potrebe za jodom, posebice u trudnoći jer i umjereni nedostatak ovog vrijednog elementa može dovesti do ozbiljnih neuroloških problema.
Preporučene vrijednosti dnevnog unosa joda:
• Odrasli: 150 µg
• Trudnice: 200 µg
• Dojilje: 200 µg
Nizak unos joda tijekom duljeg vremenskog perioda može nepovoljno djelovati na štitnjaču. Kada joda nema dovoljno, štitnjača mora više raditi kako bi održala zadovoljavajuću razinu hormona u krvi. Pojačanom funkcijom štitnjače može doći do povećanja njene veličine što može dovesti do gušavosti. Međutim, u modernom svijetu pojava gušavosti vrlo je rijetka, veća je mogućnost pojavnosti niskih koncentracija hormona štitnjače u krvi.
Unosimo li dovoljno joda?
U današnjem svijetu nedostatak joda vrlo je rijedak, jer većina ljudi konzumira jodiranu sol na dnevnoj bazi. Međutim, moguć je prekomjeran unos joda koji se ne može postići hranom već isključivo dodacima prehrani. Prije svakog uzimanja joda u obliku dodatka prehrani, svakako se konzultirajte s liječnikom.
Izvori joda
Iako je jod najdostupniji u obliku jodirane kuhinjske soli koja se nalazi u većini kućanstava, vrlo dobri izvori ovog minerala su riba i morski plodovi te u manjoj mjeri mliječni proizvodi i jaja.
Budući da morska voda obiluje jodom, logično je da se svi morski organizmi mogu smatrati izvrsnim izvorom joda. Prema literaturi, sadržaj joda u morskim organizmima može jako varirati. Čimbenici o kojima ovisi količina joda uključuju kvalitetu i čistoću mora gdje je riba ulovljena, doba godine kada se riba lovi i posljednje, način pripreme ribe.
Najviše joda gubi se kuhanjem, dok se pečenjem i prženjem gubi značajno manje. Isto tako, literatura je potvrdila kako je bijela riba bolji izvor joda od plave, odnosno ribe koja je bogatija mastima. Tako su trlja, iverak i kovač predstavnici skupine bijele ribe sa najviše joda, dok ga sardina i losos imaju značajno manje.
Uspoređujući udio joda u ribi i morskim plodovima, morski plodovi su definitivni pobjednici. Preciznije, školjkaši su uvjerljivo najbogatiji jodom, a posebno dagnje i kamenice. Škampi isto tako ne zaostaju puno, te se količina joda može usporediti sa onom bijele ribe.
Zaključno, koji god morski organizam zapliva na vaš tanjur, sigurno nećete pogriješiti! Tako će 160 g škampa ili 70 g dagnji zadovoljiti vaše dnevne potrebe za ovim vrlo vrijednim elementom u tragovima.
Nutricionistički tim Vitaminoteke
