*Autor: Mateja Domitrović
Jela iz jedne posude mogu izgledati vrlo privlačno, ali i suprotno od toga. Puno namirnica naslaganih u jednom loncu, kuhanih ili zapečenih bez da se na prvu može razabrati što to točno jest, ne ulijeva često osobita očekivanja. Prvi dojam je važan, no pravi gurmani znaju da se u takvim posudama kriju nevjerojatno dobro okusi koji i jesu najvažniji u cijeloj priči. Složenci, morski gulaši, šugovi i toćevi sami po sebi možda na prvu ne izgledaju primamljivo, no u njima se krije pravo bogatvstvo okusa, ali i kuharska domišljatost, mašta i kreativnost.
Od najjeftinije ribe uz dodatak začina, povrća, citrusa, umaka na bazi rajčice ili vrhnja pripremaju se složenci koji ostavljaju bez daha. Da, od malo srdele ili inćuna mogu se pripremiti zaista raskošna jela jer raskoš i složenost okusa ne čine skupocjene, već kvalitetne namirnice koje mogu koštati i desetak kuna po obroku.
Važno je cijeniti ono što vrijedi, a vrijednost se ne mjeri novcem. Red krumpira, red povrća; tikvica, rajčica, komorač, srdela, sol, papar, začinsko bilje, maslinovo ulje pa opet red povrća i ribe, limun, bijelo vino, malo vode. Dok se peče u pećnici postavlja se stol i dočekuju gosti. Za to vrijeme, u loncu se krčka drugo glavno jelo, šug od lignjuna ili muzgavaca, pri čemu su ovi prvi prije gotovi jer su manje žilavi.
Palenta kao prilog idealan je izbor, a uvijek se može oplemeniti i učiniti manje dosadnom ako se u nju dodaju primjerice sušene rajčice, masline ili se jednostavno aromatizira mediteranskim začinima. Ovakvo jelo još je bolje drugi dan kao i svaki gulaš, šug, saft, bilo koje jelo na žlicu. Vrijedi se potruditi jer konačan rezultat je vrijedan svake uložene minute i angažmana, a nagrada je kad vam gosti zatraže još. A sigurno hoće.
