Dagnje su jedna od nastarijih namirnica korištenih u ljudskoj prehrani. Zavirimo li u povijest saznat ćemo zanimljivu činjenicu kako se dagnje jedu već tisućama godina, a postoje dokazi da su i neandertalci koji su živjeli uz obalu Mediterana jeli dagnje prije najmanje 80 tisuća godina. I Hrvati imaju dugu povijest konzumiranja dagnji, a nalazi iz 4. ili 5. stoljeća prije Krista s lokaliteta Drvišice, podno Velebita, potvrđuju da su se dagnje kod nas obilato konzumirale. Čak je i uzgajanje dagnji počelo vrlo rano i to već u 13. stoljeću u Francuskoj.
Dagnje su učinkovitije od drveća u uklanjaju CO2 iz atmosfere
Tko bi rekao, ali ove skromne školjke predstavljaju protivnika dostojnog za borbu protiv klimatskih promjena. Uzgoj dagnji moglo bi biti jedno od rješenja kako nahraniti veliki broj stanovnika naše planete, a pritom spriječiti ekološku katastrofu. Naime, uzgoj dagnji ne zahtijeva hranjenje, uporabu antibiotika ni agrokemikalija. Dapače, procjenjuje se kako školjkaši učinkovitije od drveća hvataju ugljikov dioksid, glavni staklenički plin koji se otapa u vodi, a školjkaši ga koriste za izradu ljušture u obliku kalcijevog karbonata odnosno kamenca. Ugljik kojeg hvataju biljke vraća se u atmosferu nakon nekoliko godina, dok ugljik pohranjen u kamencu može trajati neodređeno dugo. Znanstvenici su izračunali kako svaka pojedena školjka predstavlja otprilike 3 grama ugljika uklonjena iz atmosfere. Također, dagnje su prirodni filter mora, pa tako jedna dagnja filtrira dnevno čak 20 litara morske vode.
Dagnje sadrže više željeza od odreska
Dagnje u 100 grama jestivog dijela sadrže 66 kilokalorija. Od makronutrijenata sadrže otprilike 12 grama proteina (tri puta više od primjerice jogurta) te po 2 grama ugljikohidrata i masti. Od ukupne količine masti u dagnjama oko 40% čine višestruko nezasićene masti, odnosno omega-3 masne kiseline. Ove su masne kiseline biološki visokovrijedne i prvenstveno se dovode u vezu sa smanjenjem rizika od bolesti srca i krvnih žila.
Od minerala dagnje sadrže 290 miligrama natrija, 320 miligrama kalija, 88 miligrama kalcija i 23 miligrama magnezija. Također, sadrže i gotovo 6 miligrama željeza (više od komada govedine), čime mogu zadovoljiti više od 40% dnevnih potreba za tim mineralom, a odlikuju se i cinkom čiji su dobar izvor jer sadrže 1,6 miligrama na 100 grama namirnice. Dagnje su bogate i mineralom selenom, a od vitamina u svom sastavu odlikuju se udjelom vitamina A, B12 i ostalih vitamina B skupine.
Smijemo li pojesti dagnju koja se nije otvorila nakon kuhanja?
Svježe dagnje su čvrsto zatvorene ili ako su malo otvorene, na lagani pritisak se mogu zatvoriti. Iako se priča kako dagnje koje se ne otvore kod kuhanja valja odbaciti jer su pokvarene, to možda i nije u potpunosti točno. Neke svježe dagnje imaju izrazito čvrst mišić aduktor koji ne dozvoljava otvaranje, a te se dagnje mogu otvoriti uz pomoć noža te se smiju pojesti.
Nekoliko zanimljivosti o dagnjama
Postoje muške i ženske dagnje, a razlikuju se po boji. Mužjaci su obično mliječno bijele ili krem boje, dok su ženske najčešće narančasto-crvenkaste boje. Utemeljitelj gastronomske kritike Grimod de la Reyniere nazivao ih je kamenicama siromašnih, ali i naglasio da bi ih bogati trebali jesti jer svojim okusom nadmašuju gotovo sve druge školjke. Prije kuhanja dagnje valja očistiti na način da ih isperemo pod mlazom vode, a po potrebi školjke očistimo četkom. Prstima valja otkinuti smeđa vlakna koja služe školjkašima da se pričvrste za podlogu u moru, a koja se još nazivaju i – brada. Dagnje se blanširaju u velikom loncu u malo vode na jakoj vatri oko tri do četiri minute uz povremeno potresanje posude. Dagnje se slažu s tjesteninom i drugim polodovima mora te su sjajne u rižotima, ali i u morskim juhama s povrćem i slanutkom.
Nutricionistički tim Vitaminoteke
