Autor: Mateja Domitrović
Na top listi vrhunske plave i bijele ribe svakako se nalazi skuša kojoj valja dati na važnosti i prednosti i pred nekim općenito cjenjenijim ribljim vrstama. Sezona skuše počinje u proljeće i traje sve do ranog ljeta.
Upravo zbog toga kad u ovim proljetnim danima ugledate kašete sa skušama na tržnici stanite u red i posvetite joj se. To znači; nemojte je samo uvaljati u brašno i ispržiti u ulju. Napravite brujet ili brudet od skuša za koji je potrebno maslinovo ulje, luk, češnjak, paradajz (može i pelati ili zamrznuta šalša), malo vina ili prošeka i peršinova lista. I eto pune teće izdašnog jela koje je i naša tradicija na koju možemo biti ponosni.
Pecite je u pećnici pokrivenu folijom da bude sočnija i napunite je raznim nadjevima čime ćete oplemeniti i obogatiti njeno meso, a da joj ne pokrijete okus. Ili još bolje, otvorite sezonu grilanja upravo sa skušom kojoj kao takvoj treba tek malo limunova soka, maslinova ulja i sol. Ništa jednostavnije i povoljnije.
No, zašto bi baš plava riba i to skuša trebala biti u fokusu naše prehrane? Osim što je iznimno zdrava, ona je uz srdelu, inćune, molove iliti osliće te lokarde i najdostupnija. Najdostupnija znači da je redovito ima u našim ribarnicama i da je dostupna svakom džepu jer za nju ne treba izdvojiti više od 30 do 40 kuna po kilogramu, ovisno o njenoj veličini. Jest da je nešto manje povoljna od srdela kojima cijena ne prelazi 20 kuna po kilogramu, no ako uzmemo u obzir da je dovoljna porcija ribe za jednu osobu 200 do 300 grama onda je jasno da se dobar ručak za dvoje može pripremiti za manje od dvadeset kuna. Uz nju malo blitve, krumpira, brokule, kupusa, mišance ili bilo koje salate i na stolu će se naći nutricionistički prebogat obrok. Što reći, jedite skušu jer ona kvalitetom nadmašuje svoju cijenu.
Inače vrlo joj je slična lokarda ili plavica kako je još zovu, no skuša se smatra kvalitetnijom od nje. Iako su na prvu izgledom gotovo iste ipak ima razlika u njihovu izgledu. Znati ćete da kupujete skušu ako riba ima trbušni dio srebrne boje, dok joj je gornji leđni dio plavkast i ima tamnije pruge. Lokarda pak ima blijeđe pruge i pjege te puno veće oko od skuše.
I ono najvažnije kod kupovine i skuše i bilo koje druge ribe, a to je da joj tijelo mora biti glatko i čvrsto, oko bistro, a škrge crvene. No, ne znači da riba koju ste kupili isti dan morate i pripremiti, ako je držite u hladnjaku ona će zadržati svježinu i naredna tri do četiri dana. Neki ribari i uzgajivači kažu da je ulovljena riba i bolja kad joj meso malo odstoji zbog ukočenosti mesa nakon što se riba izlovi.
Ima još jedna dobra stvar koja štedi vrijeme pripreme skuše, a to je njeno čišćenje, s nje se naime nema što ukloniti što se tiče ljuski, treba joj samo izvaditi utrobu i spremna je za kuhanje ili pečenje. Ova riba može se dimiti i usoliti, ali i konzervirati u ulju sama ili s povrćem i začinima i naravno zamrznuti. Sve su to načini kojima se ovo meso može čuvati dulje vrijeme, a kao takvo kratko se priprema i ne zahtijeva nikakvo kulinarsko iskustvo. Uza sve to, skuša je plava riba prilično krtog mesa pa je dobar izbor i za one koji ribu previše i ne ljube, pogotovo zbog njenog intenzivnijeg, odnosno izraženijeg okusa i masnoće.
Dovoljno je to razloga za razmišljanje o onome što jedemo i okretanje onomu što vrijedi, vrhunskim namirnicama poput skuše u čijem okusu su uživali i kraljevići, a nerijetko jela s njom rade i vrhunski domaći, ali i svjetski chefovi.
Ribe poput skuše ne treba podcjenjivati, dapače, ona zaslužuje da je se zove prvoklasnom ribom i da je se uvrsti na vrh popisa dobrih i vrijednih namirnica.
A jesti treba ono što vrijedi, zar ne!
