*Autor: Martina Šubašić (WWF Adria)
Riba te drugi proizvodi koji dolaze iz ribarstva roba su kojom se u svijetu najviše trguje. Iako mnogi misle da su to kava, duhan ili začini, upravo su takozvani plodovi mora ono za čime sladokusci dokazano najviše žude. Mnoge zemlje nemaju izlaz na more, pa samim time nisu u mogućnosti uzgajati ili loviti svoje proizvode iz ribarstva. Kako je uz današnju tehnologiju svijet postao globalno selo, i tom se problemu doskočilo. Uz moderne načine transporta, proizvodi ribarstva s jednog kraja svijeta dolaze na drugi kraj, često i u roku od jednoga dana. To naravno nosi brojne prednosti (ali i opasnosti). Ljubitelji hrane iz mora mogu uživati u morskim delicijama vrhunske svježine i kvalitete kao i u raznolikosti jelovnika koji ne potječe iz njihove zemlje. Zemlje koje imaju more, osiguravaju si dio prihoda izvozeći svoje proizvode dok turisti posjećuju određene zemlje koje su na glasu kao gastronomski raj za riblje specijalitete. Upravo je i Hrvatska jedna od takvih! Diljem svijeta, nisu poznati samo naši otoci, obala, čisto more i priroda, već i kvalitetna riba. Škampi, jastozi, kozice, tuna, srdela, bakalar, školjke, samo su dio proizvoda iz ribarstva koji se mogu pronaći na tanjurima diljem svijeta, bez obzira ima li ih u toj zemlji izvorno ili ne. No, upravo zbog masovne trgovine tim proizvodima, tržište je postalo ogromno, a uvjeti kontrole kvalitete, ispravnosti i porijekla, sve teži za dostići. Sigurnost je kupcima, odnosno potrošačima, uvijek bila na prvom mjestu, te postoje mnoga državna i svjetska tijela koja se bave kontrolom hrane.
No je li kvaliteta ribe jedino mjerilo koje bi trebali uzimati u obzir prilikom kupovine? Kao što na tržištu možete pronaći duhan koji je legalan, možete pronaći i onaj koji to nije. Isto se „pravilo“, odnosno praksa, odnosi i na proizvode iz ribarstva. Riba koju kupujemo može biti legalna, ilegalna (IUU), može biti svježa ili zaleđena te može biti održiva odnosno ne održiva. Upravo je najteže postalo prepoznati koji su to (ne)održivi proizvodi iz ribarstva. Ako se pitate kakve to veze ima, i što to uopće znači, nastavite čitati. Održivi proizvodi iz ribarstva su oni koji dolaze iz ribarstva kojim se upravlja na održiv način. Jednostavnim rječnikom rečeno, održive ribolovne prakse su one koje izlovljavaju ciljanu lovinu unutar održivih granica, pritom ne narušavajući prirodnu strukturu ekosustava, te uz minimalno ugrožavanje ostalih prisutnih vrsta. Na primjer, loveći škampa vršom gotovo da ne postoji vjerojatnost ulova bilo kakve druge riblje vrste zbog specifičnog izgleda ribolovnog alata. Odabirom takvih, održivih proizvoda iz ribarstva, ne pomažete samo prirodi i ribljim stokovima, već i ribarskim obiteljima da resurs njihovog preživljavanja ostane u dobrom stanju. Kupci u Hrvatskoj mogu pronaći smrznute proizvode iz ribarstva koji su održivi, a prepoznaju se po određenim oznakama (BIO, Organic, MSC za ribu iz ulova ili ASC za ribu iz uzgoja). Riba koja dolazi iz Hrvatske za sada još nema oznake spomenutih certifikata (osim BIO i ORGANIC), no ribarstvo u Hrvatskoj na dobrom je putu da dobije iste, te se upravo to i očekuje kroz nekoliko godina. Za sada, ako želite birati hranu iz našeg mora koja je na tragu održivosti, najbolji izbor bila bi svježa Jadranska srdela ili dagnje. Iako je srdela poznata kao „riba siromašnih“, posljednjih nekoliko godina prepoznata je kao namirnica vrhunskih nutritivnih karakteristika, koju odlikuje i povoljna cijena. Isto vrijedi i za dagnje, koje su često zanemarene, no uz dobre recepte, vrlo je lako pripremiti gastronomski vrhunsko jelo! Svjetski kuhari i lanci maloprodaje diljem svijeta, sve više uviđaju potrebu za nabavom održivih proizvoda iz ribarstva. Kupci razvijenijih zemalja veća sada uvelike traže od istih da im na svojim jelovnicima ili policama trgovina omoguće takve proizvode. Svjesnost o važnosti očuvanja prirode poprima sve veću dimenziju, u vremenu kada je znanstveno dokazano da je ribe u moru sve manje, i da se način na koji lovimo ribu mora promijeniti ako želimo i dalje uživati u toj namirnici. Već naša djeca, mogla bi se naći u situaciji da im riba i plodovi mora postanu nedostižni luksuz. Potražnja je sve veća, a resursa je sve manje.
Kako bi i u našim krajevima osvijestili kupce i poslovni sektor o važnosti održivog odabira, organizacije nevladinog sektora počele su provoditi kampanje podizanja svijesti. Dobra je vijest što su se tim organizacijama pridružili i poslovni subjekti, poput uzgajivača ribe koji promoviraju Bio riblje proizvode, neki restorani (na čijim menijima već možete pronaći oznaku za proizvode koji dolaze iz održivog ribarstava) i lanci maloprodaje koji na police stavljaju sve više certificiranih proizvoda. Svakim danom, nedvojbeno, ovakvih održivih proizvoda će biti sve više, i trend kretanja prema održivom ribarstvu zaživjet će i u Hrvatskoj, koja je naspram nekih zemalja već u dobroj startnoj poziciji. Zajedničkim trudom može se postići da se more vrati u prihvatljivo stanje što se tiče ribljih stokova, i iako je to dugotrajan proces, načina i znanja za to ima.
Više informacija možete pronaći na WWF-ovoj stranici www.kojuribukupiti.org, a i oznaka Riba Hrvatske – jedi što vrijedi dobra je smjernica da znate odakle dolazi riba koju birate. Informiranost je ključ uspjeha prema održivosti, jer samo informirani kupci mogu donositi odluke koji proizvod će kupiti, te kakve posljedice ili dobrobiti taj proizvod ima za prirodu i lokalne zajednice odakle dolazi.
